Pjesme (1-5)
ALMA OMEROVIĆ, 1997., BOSNA I HERCEGOVINA, ZENICA
KRALJICA TVOGA BOLA
Tumaram hodnicima tvoje izdaje,
lutam labirintom tvoje nedodirljivosti,
gutam tvoje boli stavljajući ih na svoje
dok me stežu,
guše,
guraju
na samo dno pakla iz kojeg si izašao.
Ne valjaš - šapućeš iz mraka
dok me nevidljivim rukama navodiš.
Na tren ti vjerujem,
na tren ti izmičem
korak po korak.
Ispred mene prostireš pakao,
iza mene bacaš zlo,
oko mene stvaraš tamu.
Gledam te kao Hada
ali te vidim kao Alefa -
jednog jedinog.
Klevete ti sa usana kao otrov kapaju
Dok me njima skidaš do gole kože -
iz navike ti se dajem,
iz bijede me uzimaš.
Potčinjavaš me svojim mrakom,
okove mi stavljaš svojim dahom,
od trnja mi krunu praviš
i kažeš da sam kraljica tvoga bola.
Poneka ikona zasvijetli u daljini
slabašnim glasom me prizivajući ,
ali niko ne zna
da odavno ne vidim dobro
otkako tebe znam
i da niko nije dovoljno moćan,
otkako tebe osjećam.
LJILJANA KOVAČIĆ, 1963., SRBIJA, BEOGRAD
LEPOTA
Srešćemo se
u isečku stvarnosti
u koju verujemo,
u uglu slike
koju porađamo,
u ime lepote
kojoj zakleto
služimo.
Dotaknućemo se
vrhovima prstiju
uzdahom Mikelanđela,
snagom Davida
i šapatom Venere
tek rođene iz školjke.
Zagrlićemo se,
a naša tela
prepoznaće
Rodenov poljubac
i više nam neće biti
potreban čak ni dodir.
Slika će postati reč
a stih stena
da svedoči
zanos
dva zrnca peska
zakotrljana
žudnjom za lepotom.
DINA BAVČIĆ, 1976,. BOSNA I HERCEGOVINA, GORAŽDE
TEBI
Čije li te usne noćas ljube
dok skrivaš se pod plaštom
mjesečevog sjaja?
Osjećaš li dodir mojih prstiju
nježnih poput krila leptira,
dok raspaljujem te maštom
koja nema kraja.
Slušaš li lahor vjetra
kako sjetno šapuće
i zvijezde što ječe
dok bez sjaja ostaju?
Čuješ li je,
kako slatko cvrkuće
dok u tvoje laži vjeruje,
a ja i u istine sumnjam?
Kako sam samo slijepa!
Gledaš li je?
Da li je lijepa?
Ili je samo još jedna u nizu
bezličnih i bezizražajnih
kojih se sutra ni sjetiti nećeš,
zbog koje ti srce brže zakucalo nije,
ni koljena nisu klecnula,
niti se koža naježila?
Želiš li je
dok se tražiš u njenim očima,
ne bi li sebe prepoznao
i kad znaš da je svaka nova
samo još jedan ožiljak na mojoj duši.
Ljubiš li je,
ili je samo ovlaš dodiruješ
hladnim usnama?
A ja osjećam
kako me poput omče steže,
kičmu mi slama
dok mi srce cijepa
što uporno kuca
i poput noža me reže
njenim prstima,
te škripi, kao da je od krepa,
tamo gdje koža puca
u mojim snovima.
JASNA ŠEMIGA-PINTARIĆ, 1971, HRVATSKA, ŠANDROVAC (BJELOVAR)
KAPLJEVINE SNA
Sanjala sam opet
noćas
svoje najslađe
nedostajanje.
Tako daleko
a opet tako blizu,
dovoljno blizu
da osjetim kapi
vrele, požudne
kako slijevaju se
niz moje bokove
zrcaleći se
na uzbibanim butinama
poput najfinijih kristalića,
oblikovani tvojim dodirima.
Razmazana strast
na paleti od snova,
gustim nanosima
ocrtana želja
da si tu ...
Satkan od snova
pretvaraš se u vrelo
moje zbilje
i ja fizički te ćutim
a duša ...
duša i dalje te sanja ...
RUŽA VELČEVA, 1946., BUGARSKA, VELIKO TRNOVO
VAN RAJA
Protjerani od Boga:
dvoje djece -
izgubljeni i radoznali,
pratismo zmiju,
koja je šaputala tijelima;
kroz travu.
Nježni zalazak sunca
ispunio je njedra
ludim vinom
i sada -
vatra vina
već pali
žedna tijela.
Nestrpljiva,
poslednja kap
sa mojih usana,
kotrlja se
i prikrada
mermeru kože.
Željna sam
ispiti te.
Вън от Рая
Прокудени от Бог,
две деца -
изгубени и любопитни,
последвахме змията
сред тревите,
които шепнеха с телата ни...
Ласкавият залез
напълни шепите ни
с лудо вино
и ето -
огънят на виното
разпалва вече
жадните тела.
Една нетърпелива,
последна капка
от устните ми се отронва
и бавно
пълзи
по мрамора
на кожата ми
в очакване
да я изпият
устните ти...
Outsade of the Paradise
Banished of God,
two child -
lost and curious,
followed the snake
among the grasses,
which whispered
with ours bodies...
The tender sunset
filled ours hands
with madly wine
and now -
the fire of the wine
kindles already
the thirsty bodies.
One impatiencly
last drop
from my lips
tricles down
and so slowly
creepes
on the marble
my skin
looking forward
to drink you
with your lips...
